Snaga žene ne poznaje prepreke

February 25, 2025

Adisa Kišić

Priča o Ameli Ćatibušić je priča o snazi, otporu, ljubavi i neprestanom traganju za smislom, bez obzira na sve prepreke koje je život donio.

Amela je rođena 22. juna 1978. godine u Tuzli, u trenutku kada svijet pred njom nije nosio nijednu sjenku nesigurnosti. Beba puna nade, svijetli znak zdravlja i sreće – njezin razvoj bio je tipičan, ispunjen obećanjima o sreći i životu bez ograničenja. Međutim, sudbina je, poput tihog vjetra koji mijenja smjer, donijela promjene na kojima nije bilo povratka.

Prvo su joj rekli da zbog slabije razvijenih kukova treba nositi specijalni kaiš, iako je majka u svom povjerenju prema stručnjacima prihvatila ovaj savjet, nesvjesna da će upravo ta odluka oblikovati njenu sudbinu. I tako, korak po korak, Amela je postala osoba s lakšim invaliditetom, a njezin svijet više nije bio onaj isti.

Zajedno s novim izazovima, pojavili su se i drugi. S vremenom, počela je nositi naočale zbog problema s vidom. No, nije bila osoba koja se predaje. Krenula je u školu, a prve riječi koje je čula od učiteljice bile su hladne, suhe i ispunjene nepravdom. Ali, sudbina je ponovno bila njezina saveznica. U drugom razredu naišla je na učiteljicu koja je u Ameli prepoznala ne samo potencijal, nego i strast prema znanju, prema čitanju i prema izražajnom govoru.

Nakon osnovne škole, Amela je upisala “Hemijsku školu” u Tuzli, smjer hemijskog tehničara, gdje je uspješno završila obrazovanje, uprkos svim izazovima. Iako povučena i suočena s mnogim preprekama, bila je odlučna graditi svoju budućnost, ne dopuštajući da je bilo šta zaustavi.

Ali, prava promjena nastupa 2019. godine. Tada upoznaje Kadiru Nukić – ženu čiji je život bio ispunjen tragedijama, gubicima, nepravdom, a opet, ženu koja je pronašla snagu da voli, da se bori i da nastavi živjeti, uprkos svemu. Kadira je izgubila muža i dvoje djece u ratu, a kasnije je ostala bez noge. I pored toga, svaki njezin osmijeh, svaki susret bio je prepun ljubavi i svjetlosti. Biti u njezinoj blizini značilo je osjetiti mir, snagu i hrabrost.

Kadira nije samo dijelila svoju snagu, ona je Ameli pokazivala put. Na njezine riječi – „Probaj streljaštvo, ništa ne gubiš“ – Amela je prvo gledala na taj prijedlog sa skepticizmom. Uz sve što je život donio, i gubitak voljene sestre doveo je Amelu do trenutka kada je odlučila odvažiti se na promjenu.

Kadira, koja joj je uvijek bila podrška, bila je ona koja ju je povela na prvi trening. Mrsad Hasić, trener, dočekao je Amelu s toplinom koja je bila lijek za njezinu tugu, razumijevajući dubinu njezina gubitka. Trening je bio njen prvi korak prema novom svjetlu. Iako nije bilo lako, uz podršku trenera i prijatelja, Amela nije odustajala.

Trud, hrabrost i posvećenost dali su svoj rezultat: treće mjesto na 8. memorijalnom turniru “Esed Smajić (Kobra)” u Banovićima u kategoriji SH0 za žene.

Taj trenutak, iznad svega, bio je simbol njezine borbe i njezinog neodustajanja. Kadira je preminula 13. novembra 2023. godine, no njezina ljubav, njezina snaga, i dalje žive u Ameli. Ni smrt, niti tuga, nisu mogle ugasiti svjetlost koju je Kadira posijala u njenom životu. Amela nije stala.

Iste godine, na “Ilidžanskim sportskim susretima” u Sarajevu, osvojila je treće mjesto za žene. Za Amelu, streljaštvo nije samo sport. To je simbol njenog otpora, njene unutrašnje snage i hrabrosti.

Ona nije samo žena s invaliditetom, ona je simbol borbe svakog čovjeka koji se suočava s izazovima i preprekama. I njen život, bez obzira na sve što nosi, uvijek je bio obojen vjerom da je snaga žene neizmjerna. Bez obzira na fizičke izazove, ona je dokaz da u životu vrijedi boriti se. Jer prava snaga žene, one koja se ne predaje, ne poznaje nikakve prepreke.