Moje vrijeme sa asistenticom provedeno u organizaciji “Lotos” bilo je mnogo više od obične studijske posjete. Imala sam ovu priliku kao članica Mreže mladih Evropske mreže za samostalan život ENIL u okviru Youth Leadership Programme. Bilo je to iskustvo koje nas je obogatilo, osnažilo i podsjetilo koliko je važno graditi prostore u kojima se svaka osoba osjeća viđeno, prihvaćeno i ravnopravno.
Već prvog dana, čim smo zakoračile u kancelarije Lotosa, dočekala nas je toplina koja se ne može glumiti. Osjećale smo da smo dobrodošle, da imamo podršku i da smo dio tima, što nam je dalo sigurnost da se uključimo u sve aktivnosti organizacije. Brzo smo uočile koliko je okruženje pažljivo prilagođeno osobama s različitim vrstama invaliditeta, ne samo fizički, već i komunikacijski, organizacijski i ljudski.
Zato sam se zaista uvjerila da snaga komunikacije leži u društvu bez barijera.
Jedan od najvrjednijih segmenata našeg boravka bio je susret s pristupačnom komunikacijom u praksi. Korištenje različitih komunikacijskih oblika, uključujući međunarodni znakovni jezik, otvorilo nam je nova vrata razumijevanja, ali i međusobnog poštovanja.
Posebno iskustvo bilo je upoznavanje i rad sa Bojanom, zaposlenicom Lotosa koja ne čuje kao i ja a koja je bila moj „prevodilac“ na znakovni jezik. Njena profesionalnost, smirenost i posvećenost ostavili su dubok trag na nas. Kroz rad s njom shvatile smo da inkluzija nije samo riječ nego je to proces, trud, ljubav i svakodnevna praksa.
Mnogo sam naučila kroz nove susrete. Tokom posjete imala sam priliku učestvovati u raznovrsnim događajima, od muzikoterapije, do sastanaka sa osobama oštećenog vida, pa sve do učešća u radu Radne grupe Grada Tuzla za ravnopravnost spolova.
Svaki od tih događaja pokazao nam je koliko je važno međusobno umrežavanje, razmjena iskustava i zajedničko djelovanje na stvaranju inkluzivnog društva.
Posjeta Srebrenici je bilo iskustvo koje se pamti.
Poseban dio naše posjete bila je prilika da upoznamo dvije gluhe zaposlenice lokalne organizacije „Leptir“ u Srebrenici. Njihova energija, hrabrost i profesionalnost duboko su nas inspirisale. Taj susret nam je pokazao da jednakost i mogućnosti ne bi smjele zavisiti od toga gdje neko živi, već od toga koliko je društvo spremno prepoznati i podržati potencijale svake osobe.
Posjeta Lotosu nije bila samo profesionalno iskustvo nego lijepa i važna životna lekcija, budući da sam i sama jedna od osnivačica organizacije za osobe sa oštećenjem sluha „Svijet tišine“ (World of Silence). Uprkos svakodnevnim izazovima i barijerama koje su dio života osoba s invaliditetom, u Lotosu smo vidjele kako izgleda kada se podrška, razumijevanje i empatija spoje u jednu snažnu zajednicu.
Ovdje sam naučila da se promjene dešavaju tamo gdje postoji hrabrost da se čuje svaka priča i prostor u kojem je svaka osoba ravnopravna.
Zahvalne smo za svaku riječ, svaki osmijeh, svaku pruženu ruku i svaku novu vještinu koju smo ponijele sa sobom.
Hvala Lotosu što nas je inspirisao, osnažio i podsjetio koliko je važno stvarati svijet u kojem je različitost bogatstvo, a ne prepreka.