Anitina priča: „Jer samo je nebo granica“

U svijetu punom izazova, postoje ljudi čija priča inspiriše i mijenja percepciju svijeta oko nas. Jedna od njih je Anita Deliomerović, djevojka neizmjerne snage, hrabrosti i sjaja koji nadilazi sve prepreke.

Rođena 23. novembra 2004. godine u Tuzli, Anita živi u Gradačcu, gdje je još od najranijih dana pokazivala da biti drugačiji ne znači biti manje vrijedan. Njena borba počinje od rođenja, ali ono što nas kod nje osvaja nije njena borba već njen duh, njena upornost, vedrina i želja da svijet učini boljim mjestom za osobe sa invaliditetom.

Već sa pet godina bila je aktivna u udruženju “Kutak radosti”, a njezini prvi koraci ka samostalnosti i znanju vodili su kroz vrtić “Kolibri”, gdje je imala svoju “tetu” koja je s ljubavlju i pažnjom učila s njom. Za Anitu, to nije bio običan početak, bio je to temelj jednog divnog života punog iskustava.

Kroz osnovnu školu imala je, kako sama kaže, ogromnu sreću jer je pored roditelja i prijatelja imala i učiteljicu koja je vjerovala u nju. Ta podrška nije bila samo emocionalna, bila je konkretna, iskrena i ohrabrujuća. Neko je vidio njen potencijal i nije se bojao da ga podrži. Takva podrška, pogotovo za djecu i mlade s invaliditetom, često postane ključna prekretnica.

Ali život nikada ne ide ravnim putem.

Kada je krenula u gimnaziju, suočila se s drugačijim licem obrazovanja. Od podrške je došla do diskriminacije, do profesora koji su je ignorisali, koji su pitali “koliko planiraš ići u školu?” Umjesto razumijevanja – pitanja. Umjesto ohrabrenja – sumnje.

Ali, Anita nije odustala.

Bilo je dana kad je razmišljala da digne ruke. Ali onda bi se sjetila svog sna – da bude obrazovana, da pomaže drugima, da mijenja svijet. I nastavila je. Danas je redovna studentica koja svojim prisustvom i učešćem mijenja ono što obrazovanje jeste.

Veliku zahvalnost Anita duguje i Informativnom centru za osobe sa invaliditetom „Lotos“, kroz čije radionice i edukacije je naučila svoja prava, postala samostalnija, sigurnija i glasnija. Aktivizam joj je, kako kaže, dao krila, jer samo kroz djelovanje i prisustvo u zajednici možemo mijenjati svijet. Anita je članica Aktiva mladih osoba sa invaliditetom Koalicije kao i Foruma žena Tuzlanskog kantona, učestvuje u školama debate, turnirima, sportu, i piše. Piše, jer zna koliko moćne mogu biti riječi jedne žene kada progovori.

U slobodno vrijeme bavi se i konjičkim sportom, streljaštvom i pisanjem, jer za nju invaliditet nije prepreka, već drugačiji način života. Aktivna je, angažovana, prisutna, vidljiva. A takva prisutnost znači mnogo više od samog prisustva, ona znači promjenu.

Nakon završetka gimnazije, ostvarila je svoju želju da upiše Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, kako bi pružila podršku djeci i osobama koji se suočavaju s istim preprekama. Želi biti promjena koju je ona sama željela da vidi. Želi biti glas koji kaže: “Ti to možeš, ti to zaslužuješ.”

Anita želi inspirisati druge, i već to čini.

Poruka koju šalje svim mladim ljudima, a posebno djevojkama i ženama s invaliditetom je jednostavna, ali snažna:

„Bori se za ono što želiš. Nikada ne odustaj. Tvoje mogućnosti su veće nego što ti misliš, a tvoji snovi su važni. Samo je nebo granica za sve nas.“

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top