Razgovor vodila: Senaida Sarajlić
„Kako si, mama?“ – Zastanemo li ikad i stvarno postavimo ovo pitanje njima čija uloga pruža osjećaj sigurnosti, mira i radosti za cijelu porodicu, pa i društvo?.
Pitajući se i tragajući za odgovorom, Lejla Burgić, edukatorica i rehabilitatorica, poduzetnica i nada da na mladima Svijet ostaje pronašla je naš tim. Njenim učešćem na jednom od događaja koji je naša organizacija, IC “Lotos” organizovala i okupila stručnjake, roditelje, djecu i mlade s invaliditetom, počela je naša saradnja i nastavila se, tako što nas je ona povela na jedno mjesto gdje mi danas vodimo vas.
Edukacijsko – rehabilitacijski kabinet „Eduland“ – mjesto podrške od djetinjstva do odrastanja
Program „Kako si mama?“ je prvenstveno suportivni a onda i edukativni program za majke djece sa razvojnim i stečenim teškoćama uzrasta do 8 godina. Nastao je kao potreba da majkama ponudimo sigurno i stimulativno mjesto za sve njihove borbe, izazove, nesigurnosti, strahove ali i mjesto na kojem mogu da jasno izgovore svoje želje ma koliko one bile velike i u momentu neostvarive, da ih niko ne gleda sa podsmijehom. Edukacijsko rehabilitacijski kabinet je mjesto podrške od djetinjstva do odrastanja, sigurna zona, mirna luka ali i mjesto gdje podijelimo najveće boli i najljepše uspjehe. Inspirisani svim onim što nam majke kažu, svakim uzdahom kojem svjedočimo, odlučili smo da pokrenemo program koji će biti namjenjen baš njima, i uvijek kreće sa pitanjem, kako si mama?. Godinama, pažljivo pratim i osluškujem majke, njihova pitanja, šta ih muči, kako se nose sa izazovima i vođena baš time, kreirala sam ovaj program.
Kroz „odrškrinuta“ vrata saznajemo kako izgleda program „Kako si, mama?“
Sa jedne strane, on je suportivan, u svakoj radionici prožima se dio kreiranja podrške jedne za drugu, razumijevanja, empatije i dijeljenja svega onoga što nosi odgajanje djeteta s razvojnom teškoćom, dok sa druge strane, program je edukativan jer se sastoji od 10 radionica koje obuhvataju teme prepoznavanja razvojnih odstupanja, detektovanja na kojem razvojnom nivou se dijete trenutno nalazi, šta je naredni korak u njegovom rastu i razvoju, kako prepoznati šta nam dijete govori svojim ponašanjem, kako da preveniramo nepoželjna ponašanja i kako da postavljamo granice i kreiramo sigurne sredine za učenje, rast i razvoj.
Poslije svake radionice, majke dobijaju, na neki način domaću zadaću, odnosno dobijaju konkretna znanja koja treba odmah da primjene kod kuće. Poslije svake završene teme, imamo iskustvene radionice gdje svaka majka uči jedna od druge, šta je to što su radile, kako su primjenile, na koji način, te da li je bilo uspješno ili ne. Kroz ovaj dio, naročito učimo to da svakom djetetu pristupamo individualno, kod nekoga će biti jako uspješno, kod nekoga i ne baš, ali uče jedna od druge, uče da nisu manje vrijedne ako to nije prava metoda za njihovo dijete i ono najvažnije, uče da nisu loše majke zbog toga. Program traje dva mjeseca, intenzivno učimo i radimo, svake sedmice.
Za kraj, ono najvažnije…
Ovaj program ima mnogo benefita, ali već nakon prve radionice, osjetila se pozitivna energija i emocija jer su majke mogle otvoreno da govore u čemu su neuspješne a da ih niko ne shvati na drugačiji način, pričale su otvoreno o strahovima, o dijagnozama, smijale se i pričale o podršci. Iako svaka od njih ima podršku u porodici, prijateljima, ova grupa je sasvim jedna nova podrška koja istinski razumije, prihvata i kojoj ništa nije neobično, jer je svaka majka već to prošla, prolazi ili će proći. Ono što je mnogo važno jeste to što na ovaj način rušimo predrasude i vjerovanja da majka mora uvijek sad i sve, da mora uvijek biti na raspolaganju, nasmijana, sretna i da sve stiže, zanemarujući svoje potrebe, stavljajući potrebe djeteta i porodice na prvo mjesto. Ovo je prilika da svaka od njih, odvoji vrijeme za sebe, svake sedmice, da uči, priča sa drugim majkama, smije se i ulaže u svoje roditeljstvo na jedan drugačiji način. Kroz ovaj program one će unaprijediti svoje vještine roditeljstva, unaprijediti kvalitet života svoje porodice, ali kroz ulaganje u sebe, kroz druženje i jačanje ličnih kompetencija. Naučiti će voljeti sebe kao majku,prihvatiti sve strane svoje uloge, poboljšati svoju ulogu, i pri tome se osjećati dobro, korisno, prihvaćeno i ispunjeno. Svaka majka će ostati požrtvovana i prisutna ali će znati da isti tako bude požrtvovana i prema sebi, da voli svaki dio svog majčinstva i da bude prisutna tu, za sebe.
Lejla je poslala snažnu i važnu poruku, a mi ćemo vas samo podsjetiti da ne zaboravite, s vremena na vrijeme upitati:
„Kako si, mama?“

Koliko snage, nježnosti i istine u svakom retku! Program ‘Kako si, mama?’ je upravo ono što nedostaje mnogim ženama – sigurno mjesto za iskrene razgovore, podršku i rast. Divno je vidjeti da postoje ljudi poput Lejle i organizacije poput IC ‘Lotos’ koji stvaraju ovakve prostore za majke djece s teškoćama. Hvala ti, Senaida, što prenosiš ovu važnu poruku – jer pitanje ‘Kako si, mama?’ može promijeniti mnogo.