Neke životne promjene ne događaju se odjednom. One nastaju polako, kroz razgovore, podršku, nova iskustva i male korake koji s vremenom postanu veliki. Upravo takvu priču donio je mentoring program realizovan tokom maja i juna 2026. godine, čiji je cilj bio osnažiti mladu djevojku s invaliditetom, Merisu Čeliković od strane mentorice Adise Kišić, kroz razvoj komunikacijskih vještina, jačanje samopouzdanja i aktivnije uključivanje u društveni život.
Na početku ovog puta nesigurnost je bila svakodnevni izazov. Govoriti o sebi, izraziti vlastito mišljenje ili biti u centru pažnje nije bilo jednostavno. Strah od reakcija drugih ljudi često je bio jači od želje da pokaže svoje sposobnosti, ideje i potencijal.
Kroz individualne razgovore, praktične vježbe i zajedničko promišljanje svakodnevnih situacija počela je prepoznavati vlastite kvalitete. Sve više je uviđala da je invaliditet samo jedan od njenih identiteta. Ljubav prema čitanju, pravljenju kolača, druženju s prijateljima i osjećaj odgovornosti samo su neke od osobina koje je ponovo stavila u prvi plan.
Jedno pitanje posebno je obilježilo cijeli proces:
„Ko sam ja osim invaliditeta?“
Odgovor se otkrivao iz susreta u susret, kroz nova iskustva i sve veću sigurnost da njena vrijednost ne proizlazi iz onoga što drugi vide, nego iz svega što ona jeste – mlada žena sa svojim talentima, interesima, snovima i sposobnostima.
Kako je raslo samopouzdanje, mijenjao se i odnos prema svakodnevnim izazovima. Počela je otvorenije komunicirati s ljudima, lakše izražavati svoje mišljenje i donositi odluke koje su joj ranije djelovale previše zahtjevno. Nastavila je njegovati prijateljske odnose, ali je sebi počela postavljati i nove ciljeve.
Jedan od njih bio je plan za odlazak na vašer koristeći kolica. Nekada je to bila pomisao koja je izazivala nelagodu i strah, a danas predstavlja još jedan korak prema slobodnijem i samostalnijem životu.
Posebnu hrabrost pokazala je kada je odlučila svoje iskustvo podijeliti i s drugima. Prihvatila je intervju za časopis posvećen osobama s invaliditetom, a zatim i fotografisanje. Taj trenutak nije bio važan samo zbog fotografije – bio je simbol prihvatanja vlastitog identiteta i poruka da invaliditet nije nešto što treba skrivati.
Svoj doprinos dala je i kroz snimanje edukativnog kratkog filma o pravilnom i neprimjerenom ophođenju prema osobama koje koriste invalidska kolica. Time je pokazala da vlastito iskustvo može biti pokretač promjena i doprinos stvaranju društva u kojem će poštovanje, razumijevanje i inkluzija biti svakodnevica, a ne izuzetak.
Link za film: https://www.youtube.com/watch?v=M1KONMBpUbQ
Na kraju mentoring programa promjene su bile vidljive na mnogo načina. Danas sigurnije govori o sebi, otvorenije komunicira s drugima i lakše se nosi sa situacijama koje su joj ranije predstavljale veliki stres. Još važnije, razvila je pozitivniji odnos prema sebi i naučila da njena vrijednost ne zavisi od tuđih pogleda ili predrasuda.
Ova priča podsjeća da osnaživanje nije proces koji se događa preko noći. Ono nastaje kroz povjerenje, podršku i priliku da osoba prepozna vlastite snage. Kada neko dobije prostor da govori, bude saslušan i prihvaćen, počinje vjerovati u sebe na način koji mijenja i svakodnevni život.
Možda upravo u tome i jeste najveća vrijednost ovakvih programa. Ne mijenjaju samo komunikacijske vještine ili samopouzdanje – mijenjaju način na koji osoba vidi sebe, svoje mogućnosti i svoje mjesto u društvu. A upravo iz tog osjećaja vlastite vrijednosti nastaju najvažnije životne promjene.
Program se realizuje kroz I.C. “Lotos”, u okviru Mreže žena sa invaliditetom, uz podršku European Disability Forum, Kynnys ry i Trag fondacija / OAK Foundation.