Pi\u0161e: MA Sandra Ja\u0161arevi\u0107 Merd\u017eani\u0107<\/p>\n
Izvor fotografije: Pinterest<\/p>\n
<\/p>\n
Znojila sam se, a srce je ubrzano lupalo, dok sam izlazila\u00a0 iz notarkine kancelarije, dr\u017ee\u0107i mu\u017ea za ruku. Trudila sam se zadr\u017eati pribranost, bez izraza na licu, uz \u017eelju da prisutni ne vide uzrujanost koja je u meni klju\u010dala. Zavr\u0161ila sam sa potpisivanjem gomile izjava, stavljaju\u0107i na njih otisak prsta, jer kao osoba koja je slijepa od ro\u0111enja nisam u mogu\u0107nosti da se potpi\u0161em. Ina\u010de koristim faksimil, ali u bankarskim poslovima i prilikom izdavanja li\u010dnih dokumenata to nije dozvoljeno.<\/p>\n
\u010cak i da znam pisati prema iskustvima drugih slijepih osoba, bila bi primjenjena ista ili sli\u010dna procedura, koja uklju\u0107uje prisustvo dva svjedoka koji garantuju da nam je obja\u0161njeno da podi\u017eemo kredit, odnosno da potvr\u0111ujemo da znamo \u0161ta radimo. Uz to notarka mi je obja\u0161njavala prije stavljanja svakog otiska prsta \u0161ta potpisujem, uz konstataciju: \u201eVi sada podi\u017eete kredit\u201c i sl. Gospo\u0111a je bila ljubazna i samo je slijedila procedure, nametnute od strane pravnog sistema u kome ostvarujemo prava i sti\u010demo razli\u010dite obaveze. Navedene procedure koje se provode u bankarskom sektoru, prilikom odobravanja kredita, ili potpisivanja bilo kakvog ugovora kojim osobe sa invaliditetom, naro\u010dito slijepe osobe preuzimaju obaveze su pri\u010da za sebe i to nije tema ovog pisanja. Dok sam \u010dekala pripremu svih potrebnih papira od strane zaposlenika u notarskoj kancelariji, obratila sam se direktoru banke sa razo\u010daranim glasom, koji je u sebi nosio mje\u0161avinu tuge i ljutnje: \u201eGospodine, samo \u017eelim da vam skrenem pa\u017enju na pona\u0161anje Va\u0161e zaposlenice. Umjesto mene, komunicirala je s mojim mu\u017eem putem telefona i saop\u0161tavala informacije, vezane za podizanje kredita, a imala je u informacionom sistemu moj broj. Kada sam prije nekoliko dana u\u0161la u njenu kancelariju, moj mu\u017e je bio u ulozi li\u010dnog asistenta, a mi smo razgovarale bez posrednika i tom prilikom sam joj objasnila \u0161ta \u017eelim, uz napomenu da sam \u017eena sa invaliditetom, u potpunosti svjesna kompliciranih bankarskih procedura,koje se primjenjuju prema klijentima sa invaliditetom. To nije uredu. Iako sam \u017eena sa invaliditetom, mogu da govorim i razumijem smisao rije\u010dikoje su mi upu\u0107ene. Ja sam slijepa \u017eena, magistrica prava i dobitnica dvije zlatne zna\u010dke. Imam dostojanstvo i \u017eelim da se ljudi obra\u0107aju meni li\u010dno kada me \u017eele pitati o ne\u010demu \u0161to se ti\u010de mojih izbora i odluka.\u201c Direktor je smireno odgovorio: \u201eUpozori\u0107u je svakako. Vjerovatno je mislila da je sa gospodinom lak\u0161e komunicirati.\u201c U\u0161la sam u auto. Nakon dugog \u0107utanja rekla sam: \u201eIzgleda da u ovom dru\u0161tvu \u017eena mo\u017ee imati samo invaliditet, a mu\u0161karac sa invaliditetom i autoritet.\u201c Prisutni su me uvjeravali da su to samo predrasude sa kojima se susre\u0107emo svakodnevno i da sam bila previ\u0161e o\u0161tra. Utonula sam u vlastite misli, svjesna dubine problema, ne li\u010dnog ve\u0107 dru\u0161tvenog.<\/p>\n
Ova situacija nije ilustracija bilo \u010dije li\u010dne krivice, ve\u0107 svjesti o na\u010dinu tretiranja \u017eena sa invaliditetom. Nijedna predrasuda nije ista i nije obi\u010dna, ve\u0107 se zasniva na nekoj pozadini,pri\u010da neku pri\u010du iz koje se rodila. Predrasuda prema meni kao \u017eeni sa invaliditetom, neodlu\u010dnom piunu na \u0161ahovskoj tabli svakodnevnice ima svoju te\u017einu. Mo\u017eda ne bih toga bila svjesna, da nemam mu\u017ea sa invaliditetom. Njegov invaliditet je motorni, vidljiv tokom kretanja, a moj senzorni. No \u010desto svjedo\u010dim druga\u010dijem postupanju sa njim i sa mnom prilikom komunikacije.\u00a0 \u0160to je jo\u0161 apsurdnije od njega tra\u017ee da govori u moje ime i postavljaju mu pitanja na koja bih trebala odgovoriti li\u010dno. Ponekad se umje\u0161am u razgovor i dam do znanja da sam ja ta koja treba dati odre\u0111ene informacije. Kat-kad moj mu\u017e sa smje\u0161kom na licu ka\u017ee sagovorniku-ci: \u201ePitajte gospo\u0111u.\u201c<\/p>\n
Bankarska slu\u017ebenica sa po\u010detka pri\u010de je uvidjela da je moj mu\u017e osoba sa invaliditetom, ali \u201con je ipak mu\u0161karac, onaj koji je u na\u0161oj ku\u0107i glavni i pita se ho\u0107e li se podi\u0107i kredit i u kom iznosu\u201c. Na\u0161a pri\u010da je dokaz da su \u017eene sa invaliditetom \u017ertve dvostrukih predrasuda. Kao prvo za neke \u010dlanove dru\u0161tva mi smo osobe sa invaliditetom koje nemaju iste sposobnosti kao ljudi bez invaliditeta i koje se ne moraju tretirati na isti na\u010din kao ostali. S druge strane, uloga \u017eene sa invaliditetom je jo\u0161 podcijenjenija. Ako se u istoj situaciji na\u0111emo s mu\u0161karcem koji ima invaliditet, on \u0107e dobiti prednost i smatra\u0107e se superiornijim u odnosu na nas. Takav stav proizilazi iz duboko ukorijenjenog shvatanja i nau\u010denog pona\u0161anja, prema kojem je \u017eena ona koja ima ni\u017ei polo\u017eaj u odnosu na mu\u0161karca, u kom god kontekstu se na\u0111u zajedno. Pored toga, osobe sa invaliditetom su prema shvatanjima mnogih one koje manje mogu doprinijeti okolini u kojoj \u017eive i u \u010dije ime odlu\u010duje neko drugi. Tako se ova dva stava odnosno predrasude isprepletu u ne\u010dijoj glavi, tvore\u0107i mrtvi \u010dvor koji je te\u0161ko razmrsiti. Me\u0111utim, takvih \u010dvorova je mnogo i \u0161to mi, \u017eene sa invaliditetom postajemo vidljivije, tra\u017ee\u0107i svoja prava i u\u010destvuju\u0107i u vrtlogu svakodnevnice, oni su o\u010ditiji. Ako uspijemo odvezati barem jedan \u010dvor i pretvoriti ga u ma\u0161nu, stvorile smo temelj za lijepu tapiseriju, a to je na\u0161a svakodnevnica, satkana od trenutaka u kojima ugodno \u0107askamo sa sagovornicima, obostrano tra\u017ee\u0107i na\u010din da nam \u017eivot bude \u0161to ugodniji.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: MA Sandra Ja\u0161arevi\u0107 Merd\u017eani\u0107 Izvor fotografije: Pinterest Znojila sam se, a srce je ubrzano lupalo, dok sam izlazila\u00a0 […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":649,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_eb_attr":"","site-sidebar-layout":"default","site-content-layout":"","ast-site-content-layout":"","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"","footer-sml-layout":"","theme-transparent-header-meta":"","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"default","ast-page-background-enabled":"default","ast-page-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"ast-content-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-4)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"var(--ast-global-color-4)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"var(--ast-global-color-4)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-648","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/648","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=648"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/648\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":650,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/648\/revisions\/650"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/649"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=648"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=648"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=648"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}