Pi\u0161e: MA Sandra Ja\u0161arevi\u0107 \u2013 Merd\u017eani\u0107<\/p>\n
Najave lijepih, sve\u010danih doga\u0111aja uvijek odi\u0161u rado\u0161\u0107u i uzbu\u0111enjem, zbog pomisli na \u017eivot koji za slavljenike slijedi nakon njih, a najvi\u0161e zbog osoba koje su centar tih doga\u0111aja i njihovog mjesta u na\u0161em \u017eivotu. Upravo sam pred spavanje, dok sam pila Cedevitu razgovarala sa mamom o vjen\u010danju moje rodice, doga\u0111aju koji slijedi u avgustu i svima u porodici predstavlja veliku radost. Na kraju smo zaklju\u010dile da bi bilo pametno uzeti jedan dan za sebe i potro\u0161iti ga na potragu za prikladnom odjevnom kombinacijom i modnim dodacima, koji \u0107e u\u010diniti da se u tim sve\u010danim trenucima osje\u0107amo posebno, a prije svega ugodno.
\nVrijeme je za odmor od dugog dana, ispunjenog obavezama, ali i rado\u0161\u0107u zbog ostvarenja malih ciljeva, koji \u010dine smisao na\u0161eg postojanja, po\u010dev\u0161i od nekog formalnog dopisa, napisanog na poslu, do ponavljanja abecede, tokom vo\u017enje autom od vrti\u0107a do ku\u0107e, kako bi je moja k\u0107erka Merjem zapamtila.<\/p>\n
Popela sam se na sprat i iza\u0161la na balkon. No\u0107 je bila ogrnuta mirom, ispunjena zvukovima prirode. \u017dabe, cvr\u010dci i poneki slavuj nastojali su pjesmom pokazati da su ba\u0161 oni zvijezde no\u0107i. Nalikovalo je to nekom takmi\u010denju mladih bendova \u010diji je smisao zasnovan na nesavr\u0161enostii neskladu. Naslonjena na balkonsku ogradu, upijaju\u0107i ljepotu no\u0107i, razmi\u0161ljala sam o rodicinom vjen\u010danju kao o doga\u0111aju koji \u0107e nas donose\u0107i nam spektar razli\u010ditih emocija koje \u0107e u isto vrijeme izmamiti osmjeh, ali i pokoju suzu zapljusnuti poput morskog talasa koji je mozaik prirode, zbog toga \u0161to u sebi nosi vodu, morsku so, \u0161koljke i ko zna \u0161ta sve jo\u0161.<\/p>\n
Tada se sjetih da lijepi sve\u010dani doga\u0111aji, kojima prisustvuje veliki broj ljudi za mene kao \u017eenu sa invaliditetom sa sobom nose i rizik od neugodnih situacija, \u010dudnih pogleda i izjava, koji su dio paketa ne\u010dijih kompleksa, skupljenih u dosadnim \u017eivotima, kojima nedostaje zdrav stav o ljudima koji su iz nekog razloga druga\u010diji. Za takve osobe, rekla bih, jo\u0161 ve\u0107i problem predstavlja uspjeh nas koji smo druga\u010diji. Ako je \u017eena sa invaliditetom dostojanstvena i ima svoj stav, a pri tom \u017eeli biti dotjerana, nimalo se ne razlikuju\u0107i po tome od ostalih, ponekad u pokvarenim \u017eenskim umovima javi se zavist i natjera ih da u\u010dine ili ka\u017eu ne\u0161to kako bi ipak dale do znanja sebi, a mo\u017eda i okolini da ona \u017eena sa invaliditetom kojoj su uputile ru\u017enu gestu ili komentar ipak nije vrijedna jednakog po\u0161tovanja kao i oni. Duboko u mojoj du\u0161i, svojim preciznim, nepogre\u0161ivim prstima moj um napipao je jedan o\u017eiljak koji tu stoji godinama. Oduvijek sam znala objasniti uzrok svog bola i dati mu pravo ime. Trag je ostavio upravo jedan sve\u010dani doga\u0111aj, ro\u0111akovo vjen\u010danje. Ne sje\u0107am se svih detalja, ali se jedan duboko urezao u pam\u0107enje. Dogodilo se to prije deset godina. Znam da je bilo ljeto, kraj avgusta ili po\u010detak septembra… Odjevne kombinacije koju sam imala na sebi se ne sje\u0107am. Znam da sam \u017eeljela da budem dotjerana, u skladu sa svojim shvatanjem tog pojma i da mi to saznanje upotpuni osje\u0107aj uzbu\u0111enja, koji je bio nagla\u0161en time \u0161to se \u017eenio dajd\u017ei\u0107 koji je ro\u0111en istog dana kad i ja i \u010dija me mama, odnosno moja ujna dojila, dok smo zajedno le\u017eali u bolnici.<\/p>\n
U to vrijeme, ni na kraj pameti mi nije bilo da bi me neko od prisutnih mogao tretirati druga\u010dije u odnosu na ostale goste, kamoli svojim pona\u0161anjem i izjavom tako duboko povrijediti da o\u017eiljak u meni ostane nakon deset godina. Prvo sam se sjetila samog \u010dina vjen\u010danja. Gosti su stajali na balkonu sa kojeg se pru\u017eao prelijep pogled na rijeku Unu i mladence koji su bili u sredi\u0161tu zbivanja. Mati\u010darka je govorila preko mikrofona i posebno mi je bio zanimljiv trenutak u kome je izgovarala moj datum i godinu ro\u0111enja. Nekako u isto vrijeme su zatitrali suza u oku i osmjeh na usnama, dok se u glavi javljalo pitanje kada \u0107e se to \u010ditanje ponoviti, ali sljede\u0107i put sa mojim imenom i prezimenom. Nakon toga smo sjeli za stolove. Kako to nala\u017ee obi\u010daj djevojke su nosile korpice sa maramicama koje su ka\u010dile gostima na odje\u0107u, na lijevoj strani grudnog ko\u0161a. Po\u0161tujem obi\u010daje koji za mene ne predstavljaju optere\u0107enje i tog dana sam bila rje\u0161ena da u\u010destvujem u jednom od njih, ne pridaju\u0107i mu poseban zna\u010daj i ne o\u010dekuju\u0107i spektakl, koji se ipak dogodio. Jedna od djevojaka pri\u0161la je na\u0161em stolu i stavljala maramice.Ne sje\u0107am se ko je sve bio za na\u0161im stolom, ali bilo nas je desetak. Kada je do\u0161ao red na mene da dobijem maramicu, ona se s gnu\u0161anjem u glasu, pokazuju\u0107i na mene, obratila mojoj mami govore\u0107i: \u201eDe ti Boga ti stavi njoj, da je ja ne diram\u201c. Imala sam osje\u0107aj da \u0107u se sru\u0161iti.
\nNaje\u017eila sam se i stresla od nelagode. Samo sam otvorila usta, ali rije\u010di nisu izlazile. U tom momentu \u017eeljela sam glavom bez obzira pobje\u0107i sa tog mjesta. Nekoliko sljede\u0107ih trenutakanikoga nisam \u010dula. Glasovi ljudi pomje\u0161ali su se sa mojim unutra\u0161njim, koji mi je \u010das govorio da ostanem pribrana, a \u010das da napravim pometnju. Mama je uzela bez rije\u010di maramicu i stavila je na moj grudni ko\u0161. Svi su bili veseli kao \u0161to prili\u010di vjen\u010danju i slavlje se nastavilo. Donijela sam brzu odluku da ne ka\u017eem ni\u0161ta, kako ne bih pokvarila slavlje ljudi do \u010dije sre\u0107e mi je stalo, iako je neko drugi pokvario moje raspolo\u017eenje i doveo do toga da ba\u0161 tu proslavu pamtim po poni\u017eenju koje mi je prire\u0111eno. U tom mtrenutku sam mislila da sam vo\u0111ena glasom razuma, ali sada ka\u017eem bila je to slabost i popustljivost. Kada vratim film, krivo mi je \u0161to niko od prisutnih, a bili su to uglavnom \u010dlanovi moje porodice nije reagovao na pravi na\u010din i za\u0161titio moje dostojanstvo. Niko se nije obratio toj i rekao \u201eZa\u0161to ti ne bi dodirnula Sandru? \u0160ta si ti bolja ili druga\u010dija od nje\u201c? Svi prisutni pona\u0161ali su se kao da se ni\u0161ta neobi\u010dno i nenormalno nije dogodilo i kao da je normalno da ljudi izbjegavaju dodirivati osobe sa invaliditetom. Sjetih se tada da u Indiji postoje nedodirljivi, ljudi koji ne pripadaju ni jednoj kasti i ne smiju se mije\u0161ati sa \u010dlanovima ni jedne od njih, dodirnuti ih ili ne daj Bo\u017ee jesti ili piti s njima. Nevjerovatno je da i kod nas postoje pojedinci koji bi najradije izbjegli susret ili dodir sa odre\u0111enim \u010dlanovima dru\u0161tva, samo zato \u0161to su iz nekog razloga druga\u010diji.<\/p>\n
Takav \u010din povrijedio me kao \u017eenu sa invaliditetom, jer bez obzira na \u010dinjenicu postojanja invaliditeta imam pravo na prisustvo svim va\u017enim doga\u0111ajima, biti vi\u0111ena i dotjerana. Pripada mi pravo na jednak tretman kao ostalim gostima. Kada jedna djevojka svojim bezobzirnim pona\u0161anjem tako o\u010dito pred velikim brojem ljudi povrijedi drugu koja ima invaliditet, trebali bi smo se svi zapitati kako nazivano nasilje prema \u017eeni sa invaliditetom koje vr\u0161i pripadnica istog spola, osje\u0107aju\u0107i da je nadmo\u0107nija i bolja iz njoj znanog razloga. Sje\u0107am se da sam jednom to pri\u010dala nekom i da sam \u010dula odgovor \u201ePa mo\u017eda ta djevojka nije mislila ni\u0161ta lo\u0161e\u201c.<\/p>\n
Moj stav je da ne treba nikad pravdati nekog ko je drugom u\u010dinio nepravdu i nanio bol. Ako voza\u010d ubije drugog u\u010desnika u saobra\u0107aju izazvav\u0161i saobra\u0107ajnu nesre\u0107u svakako je kriv, bez obzira \u0161to pale\u0107i auto nije ni pomi\u0161ljao na smrt \u017ertve. Tako je i s rije\u010dima. Kada ih izgovorimo one su ve\u0107 proizvele neki u\u010dinak. Moje nije da razmi\u0161ljam \u0161ta je neko mislio. Mogu govoriti samo o svom sje\u0107anju koje poput generatora pokre\u0107e emocije. Nakon analize pro\u0161losti, zaklju\u010dih da sam iz tog doga\u0111aja iza\u0161la povrije\u0111ena, ali pro\u0161le su godine u kojima sam radila na sebi.<\/p>\n
Sada sam osna\u017eena \u017eena, koja bi u sli\u010dnim situacijama reagovala mo\u017eda \u010dak i buntovno, odbijaju\u0107i da nosim maramicu, i upustiv\u0161i se u dijalog sa djevojkom iz ove pri\u010de, nastoje\u0107i da djelujem edukativno. Me\u0111utim, iskustvo me nau\u010dilo da u nekim slu\u010dajevima ljudi umjesto edukacije biraju neznanje i dalje tjeraju po svom, pona\u0161aju\u0107i se nedoli\u010dno. U\u0161la sam u sobu, upalila laptop i po\u010dela kucati. Tako je ne ba\u0161 lijepo sje\u0107anje na lijep doga\u0111aj iznjedrilo ovaj tekst, protkan nadom da \u0107e neko iz njega izvu\u0107i pouku i da se sli\u010dne neugodnosti ne\u0107e ponoviti nekom drugom.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: MA Sandra Ja\u0161arevi\u0107 \u2013 Merd\u017eani\u0107 Najave lijepih, sve\u010danih doga\u0111aja uvijek odi\u0161u rado\u0161\u0107u i uzbu\u0111enjem, zbog pomisli na \u017eivot koji […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":373,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_eb_attr":"","site-sidebar-layout":"default","site-content-layout":"","ast-site-content-layout":"","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"","footer-sml-layout":"","theme-transparent-header-meta":"","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"default","ast-page-background-enabled":"default","ast-page-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"ast-content-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-4)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"var(--ast-global-color-4)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"var(--ast-global-color-4)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-368","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/368","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=368"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/368\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":376,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/368\/revisions\/376"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/373"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=368"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=368"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=368"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}