Pi\u0161e: MA\u00a0 Sandra Ja\u0161arevi\u0107 – Merd\u017eani\u0107<\/p>\n
Svaki dijeli\u0107 moje du\u0161e osje\u0107ao je sre\u0107u i olak\u0161anje zbog nadolaze\u0107eg dijela dana kojeg \u0107u provesti sa svojom porodicom. Odlaze\u0107i s posla, pri izlasku iz zgrade osjetila sam \u017eamor kolega koji su se odjavljivali, prislanjaju\u0107i karticu na aparat me\u0111usobno se pozdravljaju\u0107i. Umor je odzvanjao zajedno s njihovim koracima i kao da su ga otpu\u0161tali uzdasima olak\u0161anja, koji su izlazili iz njihovih grudi. Prije dolaska na\u0161eg automobila, kojeg vozi moj mu\u017e Almir imala sam tek toliko vremena da se i ja sa nekim kolegama pozdravim i razmijenim po koju rije\u010d, te da primijetim kako je lijep dan, ukra\u0161en sjajem i toplotom sunca i cvrkutom ptica. \u010cujem poznati zvuk automobila, otvaram vrata i sjedam. Brzo smo do\u0161li do vrti\u0107a, a onda je uslijedilo \u010dekanje da do\u0111e moja k\u0107erka Merjem, donose\u0107i sa sobom vijesti o igri, smijehu i dru\u017eenju sa vr\u0161njacima. U\u0161la je raspolo\u017eena, pokazuju\u0107i mi crte\u017e, uz obavezno obja\u0161njenje \u0161ta se na njemu nalazi. Pohvalih ga, kako bi moja k\u0107erka osjetila podr\u0161ku, nesebi\u010dnu, utemeljenu na \u017eivotnom iskustvu i pa\u017eljivo biranim rije\u010dima i postupcima. \u017deljela je da ide u \u201eBingo\u201c, kako bi se igrala u igraonici, pa na Almirovo pitanje da li nakon radnog dana mogu podnijeti \u010dekanje, odgovoriih potvrdno. Dok je on parkirao automobil, Merjem je gledala kroz prozor, sa \u017eeljom da prona\u0111e ne\u0161to zanimljivo o \u010demu bi postavila sto i jedno pitanje. Nakon nekoliko sekundi re\u010de za\u010du\u0111eno: \u201eVidi tata onu djevoj\u010dicu kako je debela. Je li ru\u017eno kad je neko debeo?\u201c U tom trenutku mi se \u010dinilo da mi se sva kosa na glavi podigla. Pomislih: \u201eBo\u017ee, ne, ona ne smije biti jedna od onih \u010dije su rije\u010di uzrok obaranja ne\u010dije glave i suza, \u0161to teku\u0107i izazivaju neizmjernu du\u0161evnu bol\u201c. Pribrah se, pa je nastoje\u0107i da zadr\u017eim smirenost, upitah: \u201e\u0160ta misli\u0161 kako bi se ta djevoj\u010dica osje\u0107ala da te je \u010dula.\u201c Sa dje\u010djom iskreno\u0161\u0107u re\u010de: \u201eBila bi tu\u017ena\u201c. Opet je nje\u017eno upitah: \u201e\u0160ta bi ti uradila da ti je neko rekao da si debela?\u201c Polako i pomalo zami\u0161ljeno odgovori: \u201ePlakala bih i pobjegla sa ovog mjesta\u201c. Umije\u0161a se i Almir u na\u0161 razgovor: \u201eNije lijepo da to govori\u0161. Mene su u \u0161koli zbog invaliditeta i hoda zvali \u0161eprtljo i nisam se ugodno osje\u0107ao zbog toga\u201c. Kako bih ovu situaciju iskoristila da k\u0107erku nau\u010dim lijepom, a prije svega ljudskom pona\u0161anju, rekoh: \u201eDobro, sad si pogrije\u0161ila, ali nemoj to raditi vi\u0161e. Nije va\u017eno kako neko izgleda, ve\u0107 kako se pona\u0161a i da li je pa\u017eljiv prema drugim ljudima. Ako neko ima vi\u0161ak kilograma, mo\u017eda je bolestan, mo\u017eda nervozan, pa stalno jede, ili postoji neki razlog kojeg ne mo\u017eemo ni naslutiti\u201c. Zadovoljna razgovorom, Merjem je brzo otvorila vrata automobila i krenuli smo do \u017eeljene igraonice. Naru\u010dih neki sok, pa se udubih u razmi\u0161ljanje. Nakon osje\u0107aja \u0161oka, preplavi me talas sre\u0107e i zadovoljstva. Smatrala sam svoju reakciju plemenitom, zato \u0161to sam mo\u017eda ko zna koliko djevoj\u010dica i dje\u010daka, ali i odraslih ljudi, spasila od nepromi\u0161ljenosti i povr\u0161nosti koja ra\u0111a predrasude i stavlja ih na le\u0111a onih koji su druga\u010diji od ve\u0107ine ljudi koji ih okru\u017euju, \u00a0nesvjesno stvaraju\u0107i bol u njihovim du\u0161ama i \u010dine\u0107i ih slabim i ranjivim. Osje\u0107ala sam da je moja pravovremena akcija zaustavljala toliko prisutno vr\u0161nja\u010dko nasilje, jer sam djevoj\u010dici od \u010detiri godine ukazala na razornost ru\u017enih rije\u010di i njihov uticaj na emocije onih koje one poga\u0111aju. Tada se sjetih da sam kao \u017eena sa invaliditetom bila povrije\u0111ena milion puta i da su me komentari povr\u0161nih i nepromi\u0161ljenih ljudi poput \u201eti takva ima\u0161 momka\u201c ili \u201e\u0161to \u0107e njoj fakultet, pa ni ovi zdravi nemaju posla\u201c mogli sru\u0161iti poput cunamija, ali da sam odolijevala \u010dvrsto i nepokolebljivo. \u010cuvala sam snagu za ovakve trenutke u kojima \u0107u je pretvoriti u nje\u017ene rije\u010di, pune mudrosti i empatije i urezati u pam\u0107enje jedne glavice. U meni se rodi sna\u017ena \u017eelja da odgojim svoju k\u0107erku da bude \u017eena koja \u0107e znati zaustaviti o\u0161trice predrasuda, ne dozvoljavaju\u0107i da pogode nju, ali ni one koji su u njenoj blizini i koja \u0107e iza opipljive stvarnosti, vidjeti onu drugu, skrivenu, nedoku\u010divu onima koji zavedeni lagodno\u0161\u0107u \u017eivota ne \u017eele da stanu na trenutak i razmisle o svojim postupcima, jer je to za njih gubitak vremena u ovom u\u017eurbanom svijetu. Javi se i doza zabrinutosti, jer je borba za djeli\u0107 pravednog svijeta tek po\u010dela. Mora\u0107u svojoj Merjem mnogo toga objasniti, \u010dak i onda kada \u0107e pitanja biti komplicirana, a odgovori davati povod za duga obja\u0161njenja i duboka promi\u0161ljanja, u kojima \u0107u iznova otkrivati sebe. Bila sam sasvim sigurna da obazrivost mog mu\u017ea i mene u njenom odgoju ne bi bila tako istan\u010dana, da nismo kao osobe sa invaliditetom osjetili teret predrasuda. U tom razmi\u0161ljanju osjetih da je dosta vremena prooteklo i da je vrijeme da po\u0111emo ku\u0107i. Zaklju\u010dih da \u0107e Merjemin pogled na \u017eivot i svijet vjerovatno biti slatki plod mog gorkog iskustva, ali svaki napor \u0107e vrijediti, jer \u0107e svijet oko nas biti bolji, a i mi \u0107emo se preobra\u017eavati u jo\u0161 bolje ljude, nadam se.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: MA\u00a0 Sandra Ja\u0161arevi\u0107 – Merd\u017eani\u0107 Svaki dijeli\u0107 moje du\u0161e osje\u0107ao je sre\u0107u i olak\u0161anje zbog nadolaze\u0107eg dijela dana kojeg […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":242,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_eb_attr":"","site-sidebar-layout":"default","site-content-layout":"","ast-site-content-layout":"","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"","footer-sml-layout":"","theme-transparent-header-meta":"","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"default","ast-page-background-enabled":"default","ast-page-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"ast-content-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-4)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"var(--ast-global-color-4)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"var(--ast-global-color-4)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-241","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/241","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=241"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/241\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":243,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/241\/revisions\/243"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/242"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=241"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=241"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=241"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}