\u201eU Mostaru sam voleo jednu Svetlanu jedne jeseni\u201c \u2013 rekao je svojevremeno Pero Zubac.<\/p>\n
No, ovaj put nije rije\u010d o Svetlani ve\u0107 o Lari, dvadesetjednogodi\u0161njoj studentici koja ovako po\u010dinje svoju pri\u010du: \u201eU okolici Kiseljaka sam zavr\u0161ila osnovnu i srednju \u0161kolu te sam se nakon toga zaputila u Mostar na fakultet.\u201c<\/p>\n
Zaputiti se bilo gdje zahtijeva odlu\u010dnost i \u017eelju za promjenom i ba\u0161 to odlikuje Laru.<\/p>\n
Da je tako, potvr\u0111uje i ona sama, govore\u0107i nam o izazovima studiranja i \u017eivota uz personalnu asistenciju, ali i o li\u010dnim interesima, \u017eeljama i ciljevima. Trenutno je na tre\u0107oj godini studija socijalnog rada na kojem se, kako ka\u017ee, jako pronalazi.<\/p>\n
\u201eU\u017eivam raditi s ljudima u potrebi bili oni ovisnici, \u017ertve nasilja ili pripadali nekoj drugoj kategoriji\u201c \u2013 isti\u010de Lara, govore\u0107i nam tako o va\u017enosti osje\u0107aja prihva\u0107anja i pripadanja. No, osim \u0161to je spremna podr\u017eati izazove s kojima se suo\u010davaju drugi ljudi, otvoreno iznosi svoj li\u010dni, te ka\u017ee: \u201eNajve\u0107i izazov samostalnog stanovanja bio je prona\u0107i pristupa\u010dnu zgradu, budu\u0107i da sam korisnica invalidskih kolica, te prona\u0107i kvalitetnu osobnu asistenciju.\u201c<\/p>\n
S tim u vezi, UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, izme\u0111u ostalog, priznaje pravo na personalnu asistenciju, ali Bosna i Hercegovina zaostaje s njenom prakti\u010dnom primjenom. Da je tako potvr\u0111uje i \u010dinjenica koju isti\u010de na\u0161a sagovornica: \u201eUvijek moram samostalno prona\u0107i adekvatne ljude te ih educirati, a financiranje ide tako\u0111er iz osobnog bud\u017eeta jer nemam nikakve pomo\u0107i od dr\u017eave za to. Ovo sve stvara velike pote\u0161ko\u0107e u mom \u017eivotu jer moje studiranje i ja ovisimo o osobnoj asistenciji i \u010desto mi odsustvo ili manjak odgovornosti tih ljudi utje\u010de na osobne potrebe i planove.\u201c Uz \u00a0navedeno, ona poja\u0161njava da je personalna asistencija odnos izme\u0111u osobe s invaliditetom i uposlenog koji pru\u017ea podr\u0161ku u aktivnostima kao \u0161to su spremanje, obla\u010denje, odlazak na toalet, odlazak u trgovinu ili bilo \u0161ta drugo \u0161to je osobi s invaliditetom potrebno za \u017eivot kakav \u017eeli i treba. Drugim rije\u010dima, iz perspektive osobe s invaliditetom, to zna\u010di da mo\u017ee\u0161 \u0161ta ho\u0107e\u0161, kad ho\u0107e\u0161, kako ho\u0107e\u0161 i s kim ho\u0107e\u0161.<\/p>\n
U nastavku razgovora na ovu temu, podijelila je s nama li\u010dno iskustvo da je do sada uvijek imala asistentice, ali to nam nije zabranilo da se dotaknemo lika iz filma The Intouchables.\u00a0 Zapravo, Lara jo\u0161 uvijek nije gledala ovaj film, ali sigurno je da \u0107e ga dodati na listu. Kada smo kod mu\u0161karaca u ulozi personalnih asistenata, ona isti\u010de da bi za nju ipak bila najva\u017enija profesionalna obu\u010denost osobe neovisno o tome kojeg je spola.<\/p>\n
\u201eOvo je itekako va\u017ena usluga, \u017eivim sama, daleko od moje obitelji zbog studija i da nije ove usluge ne bi uop\u0107e to mogla do\u017eivjeti. Zahvaljuju\u0107i tim osobama imam slobodu neovisnog \u017eivota, ustajem i lije\u017eem kad \u017eelim, idem gdje i kad \u017eelim, bavim se svojim hobijima, idem na predavanja, u shopping, na dru\u017eenja s prijateljima i sli\u010dno. Za nekog su to neva\u017ene, svakodnevne radnje, ali za nas to ozna\u010dava slobodu. Tako\u0111er kao \u017eena se osje\u0107am puno bolje uz osobnu asistenciju nego kada ovisim o svojim roditeljima. Nemojte me shvatiti pogre\u0161no, volim svoje roditelje ali osobe s invaliditetom \u010desto ne mogu same odlu\u010divati \u0161to \u017eele obu\u0107i, gdje, kada i s kim \u017eele i\u0107i i sli\u010dno, osim toga nema se nikakve privatnosti, jer roditelji znaju apsolutno sve \u0161to radimo. Iz tog aspekta nekog privatnog \u017eivota, na primjer, ako se \u017eelim ostvariti na romanti\u010dnom polju i sli\u010dno naravno da ne \u017eelim da moja obitelj zna za svakog mu\u0161karca kojeg upoznam, ali postoje i mnoge druge stvari koje jedna mlada osoba \u017eeli dr\u017eati za sebe.\u201c \u2013 Ovako Lara odgovara na na\u0161e pitanje o tome koliko mogu\u0107nost kori\u0161tenja usluge personalne asistencije doprinosi njenom samoostvarivanju i u\u017eivanju u ulozi \u017eene iz njenog ugla.<\/p>\n
Spremanje za no\u0107ni izlazak ili odlazak u shopping mo\u017ee biti izazov za odre\u0111eni dio \u017eena.<\/p>\n
Lara svoj uz personalnu asistenciju opisuje ovako: \u201eJa apsolutno ne bi imala nikakav \u017eivot bez osobnih asistenata, iako se mogu samostalno kretati (uz elektromotorna kolica) i mogu samostalno raditi sve dok sam u kolicima, ne mogu samostalno do\u0107i u ta kolica i to je pomalo i zastra\u0161uju\u0107e kada se gleda iz tog ugla. Me\u0111utim, u procesu spremanja osobna asistentica mi napravi kosu i pomogne mi oko odijevanja, a sve ostalo poput \u0161minkanja, ure\u0111ivanja i sli\u010dno radim sama.\u201c Tako\u0111er, dodaje da ponekad jedna drugoj udjele i neki modni savjet, obi\u010dno ako su u nedoumici da li obu\u0107i jedan ili drugi odjevni komad.<\/p>\n
S druge strane, postoje granice koje postavlja u odnosu s asistenticama. \u201eUpravo zato ne idem na izlazak s asistenticama, niti previ\u0161e zalazimo me\u0111usobno u osobne \u017eivote jedna drugoj. Iako se me\u0111usobno sla\u017eemo i lijepo nam je provoditi vrijeme skupa, va\u017eno je zadr\u017eati i taj profesionalni odnos. Ponekad odemo na kavu ili u shopping i to je sve.\u201c No, ipak nismo saznale kako to izgleda kada u izlasku upozna nekog frajera i \u017eeli ostati nasamo s njim. Umjesto toga Lara nam je rekla: \u201eTrenutno sam u fazi \u017eivota kada uop\u0107e ne razmi\u0161ljam o njima nego se fokusiram na fakultet i osobni razvoj\u201c.<\/p>\n
Za kraj smo ru\u0161ile stereotipe. U kona\u010dnici, Lara je u ovom odnosu \u0161efica. Njena poruka za kraj glasi: \u201eVa\u017eno je postaviti granice i ne dopustiti uposlenima da ih naru\u0161avaju, naravno iznimke postoje ali ako vidimo da to prelazi u ne\u0161to \u0161to nas ometa u svakodnevici ili da nam uzrokuje nelagodu bolje je dati otkaz takvoj osobi i prona\u0107i nekog novog. Promjena mo\u017ee biti te\u0161ka i stresna ali rezultati promjene su vrijedni toga.\u201c<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u201eU Mostaru sam voleo jednu Svetlanu jedne jeseni\u201c \u2013 rekao je svojevremeno Pero Zubac. No, ovaj put nije rije\u010d o […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":193,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_eb_attr":"","site-sidebar-layout":"default","site-content-layout":"","ast-site-content-layout":"","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"","footer-sml-layout":"","theme-transparent-header-meta":"","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"default","ast-page-background-enabled":"default","ast-page-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"ast-content-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-4)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"var(--ast-global-color-4)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"var(--ast-global-color-4)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-170","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/170","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=170"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/170\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":273,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/170\/revisions\/273"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/193"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=170"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=170"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ona.ba\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=170"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}