Piše: Jovana Džever
Foto: Privatna arhiva
Dok stojimo nasuprot sistemu koji nas ne vidi, često zaboravimo koliko je važno držati se zajedno. Zato je ovo podsjetnik da žena ženi nije vuk već saborkinja. I kada jedna žena govori o drugoj, nije riječ o hvali, riječ je o ženskoj solidarnosti koja otvara prostor za kolektivnu borbu i slobodu.
U nastavku dnosimo priču o Jadranki Desnici koju piše Jovana Džever:
Znaš one ljude koji te inspirišu, a da ne pokušavaju da budu heroji? Takva je Jadranka.
Topla, hrabra i svoja, žena koja se ne predaje ni kad bi imala sve razloge da to uradi. Ona nije samo aktivistkinja, ona je simbol hrabrosti, dostojanstva i upornosti. Njena priča nije laka, ali iz nje zrači toplina i ljudskost koja pokreće i druge. Kad govori o pravima osoba s invaliditetom, ne priča o apstraktnim zakonima, priča o svakodnevnim borbama, o ljudima koji samo žele priliku da budu ravnopravni, da rade, da budu viđeni i poštovani.
Jadranka ne odustaje. Ona ne diže ruke, nego diže glas. Govori jasno, tiho, ali s onom snagom koju imaju samo oni koji su sve prošli i sve razumiju. Njena borba nije samo za nju, to je borba za svaku osobu koja se ikad osjećala na bilo koji način isključeno. I u tome leži njena veličina: ne traži sažaljenje, nego promjenu. Ne traži aplauz, nego priliku. I ne traži da joj se divimo, nego da joj se pridružimo.
Jadranka je onaj drugar koji te podsjeti da i u najtežim trenucima ima smisla boriti se, jer dok postoji neko poput nje, postoji i nada da svijet može biti bolji. Zato, kad pomisliš da se ništa ne može promijeniti, sjeti se nje.