Senaida Sarajlić: Na ivici odraza

Piše: Senaida Sarajlić

Izvor fotografije: Canva

Neke rečenice su kao udarci kaišem, ne urežu se samo u pamćenje već i u tijelo.

 „Jedeš li ti išta… Pojedi nešto, moraš ojačati – da lakše prohodaš…“U prevodu: da se jednog dana možda riješiš invaliditeta. Jer svako tijelo koje ne može da „ustane i hoda“ mora da se popravlja, da teži ka nečemu boljem i zdravijem (čitaj društveno prihvatljivijem).

Isto je i ako jedeš  – opet si problem. „Lakše ćeš se kretati, ako smršaš“. Što bi bila šifra za: Tvoje tijelo zauzima previše prostora, previše umara – tebe i sve oko tebe.

U svakom slučaju, hrana više nije samo hrana. Ona postaje zadatak. Terapija. Oružje protiv invaliditeta. Tvoja verzija kontrole ili dokaz da si kriva što nisi „ozdravila“.

A upravo tu, na mjestu gdje odjekuje buka o tome kakva bi trebala biti i tišina u kojoj te niko ne pita kako se ti osjećaš u svojoj koži – poremećaji hranjenja lako stupaju na scenu, a još lakše ostaju skriveni iza paravana, jer za publiku važi samo savršeno.

Za žene s fizičkim invaliditetom, ovo je već pripremljen teren za tihu borbu s hranom koja često ne bude prepoznata kao ono što jeste: poremećaj. Muškarci s invaliditetom u toj borbi često prolaze još nevidljvije, jer njihova tijela društvo ne posmatra kao predmet objektivizacije, niti kao temu za komentarisanje. Kad te od početka nauče da tvoje tijelo nije dovoljno dobro, ni zdravo, ni funkcionalno, ni poželjno, teško je uopšte i primijetiti da se iza tih uvjerenja krije nešto ozbiljnije. Nešto što nije samo „stresan period“, „slabost na slatko“, „manjak apetita“ ili „želja da smršaš zbog haljine“ – haljine koju, kao žena s invaliditetom ionako nemaš pravo da poželiš, a kamoli da nosiš.

Poremećaji hranjenja nisu hir, nisu bauk. Nisu na naslovnicama stranih časopisa. Tu su, iscrpljujući i uporni, čekaju da se o njima govori otvoreno. Da se skidaju paravani. Da se svaka žena osmijehne sebi u ogledalo, a onda ga pruži društvu – da i ono konačno vidi svoje nedostatke, dok stereotipno nameće medijske slike, kao jedini standard ženske ljepote.

Danas, 2. juna – na Svjetski dan borbe protiv poremećaja hranjenja – važno podsjetiti da ta borba nije tvoja krivica i nije nešto što trebaš prolaziti sama. Ni onda kad ne jedeš, jer tvoje tijelo nije sigurno mjesto. Ni kad jedeš da bi ga bar malo ispunila.

Zato uvijek biraj nježnost prema sebi. Svijet će je tek morati naučiti.