Piše: Senaida Sarajlić
Fotografija: Ida Dugalić
Kad umjetnost uđe u igru, pravila odlaze na pauzu – a na njihovo mjesto, usred radne sedmice, spontano dolazi kreativni haos. Iako poznatija po zagovaračkom radu nego po držanju kistova, naša organizacija se nakratko pretvorila u pravi mali atelje – prostor u kojem su štafelaji, boje, mirisne svijeće i žene igrale glavnu ulogu. Žensko art veče pozdravilo je naše gošće – predstavnice partnerskih organizacija iz Finske, čija podrška omogućava rast i razvoj ženskih aktivnosti i inicijativa. Uz njih je, i naš ženski tim bio je spreman za kreativni izražaj i opuštanje u društvu.
Zamisli kako izgleda jedno „umjetničko djelo“ kad ti platno šeta gore-dole, kao da traži finu motoriku koja je davno otišla u nepoznatom pravcu. Kad ne vidiš boje, apstraktno postane još apstraktnije, a prije nego se to dogodi, potrudiš se da popiješ kafu do kraja – čisto da ne umočiš kist u nju. Dok šefuješ glavi i paziš da ne umočiš nos u paletu, na platnu preko puta tebe, ruka i oko igraju lagani valcer, prateći jedno drugo s lakoćom. Baš ta različitost pokreta i perspektiva pretvorila je veče u inkluzivan, avanturistički izlet. Srca su preuzela ulogu vođe puta i pokazala da se umjetnost ne gleda i ne prati precizno rukom – već se osjeća.
Uz platna ispunjena osjećajima, pobrinule smo se da ni stomaci ne ostanu prazni. Između bola koji se pojavio od smijeha, našlo se mjesta i za koji ukusan zalogaj. Na kraju su kistove zamijenile viljuške, a palete tanjiri, jer i dobra hrana je umijeće – ne slikarsko, ali je svakako složeno s istom pažnjom, bojama i namjerom kao i naše veče.
Fantastičan članak. Bravo!